Reedukacija psihomotorike, kao oblik vannastavnih individualnih aktivnosti, primenjuju se u našoj školi kao mera dodatne podrške u radu sa učenicima sa složenim smetnjama u razvoju.
Cilj reedukacije psihomotorike je da se doprinese otklanjanju ili ublažavanju specifičnih teškoća u jednoj ili više oblasti senzomotornog i psihofizičkog ponašanja učenika i omogući im dalje uspešnije učenje i razvoj.
Zadaci psihomotornih vežbi:
- doprinos razvoju i bogaćenju senzomotornog i psihomotornog iskustva, sposobnosti opažanja i boljem snalaženju učenika u njegovoj sredini;
- razvijanje motorike, motoričkih veština i spretnosti pri kretanju, manipulisanju i koordiniranju pokreta, njihovoj kontroli, brzini tačnosti i ravnoteži;
- razvijanje govora i jezika, kognitivnih funkcija;
- pripremanje učenika i olakšavanje njihovog učenja početkom čitanja i pisanja i sličnih zahteva u drugim oblastima školskog učenja i doprinos postizanju uspeha u školi.
Reedukacija je, u stvari, skup pokreta koji se izvide kroz vežbe i igru. Osnovu ovih vežbi čini pokret. Pokret, tj telo u pokretu, omogući će da dete otkrije sebe i druge u prostoru i vremenu, da što bolje diferencira svoja osećanja i da tako stečena iskustva označi rečima. Svaki pokret se naziva i opisuje rečima, što omogućava da psihomotorna aktivnost postane deo svesti. Osim ustaljenog vremena za početak i kraj časa, pravila, tempo i vreme trajanja vežbi se prilagođava svakom detetu. Nema fiksiranih pokreta i vežbi, svi pokreti moraju biti prilagođeni detetu i prožeti prijatnim osećanjima.
Organizacija psihomotornih vežbi zasnovana je na principu „jedan učenik – jedan plan rada“, čime je omogućena veća radna efikasnost i mogućnost terapijskog delovanja na konkretni problem (svakog učenika pojedinačno). Ove vežbe se izvode individualno, ali se mogu organizovati i u paru ili manjoj grupi.
Psihomotorne vežbe, kao dopunski oblik rada sa decom sa smetnjama u razvoju, izvode se tokom svih devet meseci, počev od septembra do kraja juna tekuće godine. Prvi mesec je mesec dijagnostičke evaluacije i selekcije učenika za individualni psihomotorni rad, slede potom meseci rada i sprovođenja psihomotornih vežbi po utvrđenim planovima i programima rada za svakog učenika. U junu mesecu se utvrđuje i procenjuje ono što je ostvareno, i daje predlog za dalji rad.
Vežbe opšte reedukacije psihomotorike
- Vežbe za doživljaja telesne celovitosti (dete upoznaje svoje telo, razvija telesnu šemu i usvaja nazive delova tela)
- Vežbe za doživljaj prostora pokreta ekstremiteta (dete stvara osećaj prostora i vremena)
- Vežbe za osamostaljivanje pokreta
- Vežbe za ujednačavanje tonusa mišića
- Vežbe za otkrivanje, stabilizaciju i usmeravanje lateralizovanosti (dete uočava desno levo na sebi, u prostoru i drugome)
- Vežbe za orjentaciju u objektivnom prostoru
- Vežbe doživljavanja i ovladavanja ritmom
- Vežbe za procenu trajanja i orjentacije u vremenu
- Vežbe koordinacije pokreta (usklađuje pokrete ruku i nogu, ali i celog tela)
- Vežbe za kontrolu impulsivnosti (dete uči da umiri svoje telo)
Pored ovih vežbi u svakodnevnom radu se primenjuju vežbe grube i fine motorike, vežbe manipulacije i grafomotorike, vežbe pažnje i pamćenja, vežbe vizuelne diskriminacije i vizuomotorne koordincije. Ruku pripremamo za pisanje vežbama vizuomotorne koordinacije, manipulacije i grafomotorike. Realizacijom programa postožemo i preventivni efekat, jer sprečavamo produbljivanje stanja ili nepotpuno odvijanje razvojnog toka.