Prvi kontakti deteta/učenika sa logopedom se ostvaruju kroz igru. Za vreme tog perioda posmatranja dečjeg ponašanja, logoped upoznaje dete, a ono upoznaje novu sredinu, stiče poverenje i oslobađa se eventualnih strahova od nepoznate okoline.
Logopedske vežbe su zastupljene kao oblik vannastavnih aktivnosti. Primenjuju se kao mera dodatne podrške učenicima sa smetnjama u oblasti verbalne komunikacije.
Cilj logopedskih vežbi je otklanjanje i ublažavanje poremećaja verbalne komunikacije, kao i razvijanje celokupne ličnosti učenika, kao i sticanje i jačanje samopouzdanja. Takođe radimo na tome da učenik školsku sredinu doživljava kao prijatno mesto gde rado dolazi i gde može da se igra, da uči i upoznaje život na zanimljiv način.
Zadaci logopedskih vežbi:
- Razvoj govorno-jezičkih sposobnosti do nivoa psihofizičkih mogućnosti učenika radi ostvarivanja ciljeva i zadataka osnovnog vaspitanja i obrazovanja.
- Socijalizacija i osposobljavanje za svakodnevni život i rad.
- Pružanje neposredne pomoći i podrške porodici.
Kod većine dece mlađeg uzrasta i dece koja ne govore, aktivnosti se izvode kroz igru sa zanimljivim i raznovrsnim didaktičkim materijalom uz stalnu govornu stimulaciju koja je neophodna za shvatanje govora, razvoj i bogaćenje rečnika (slikovnice, tematski posteri, priče po slikama, zvučne igračke sa izolovanim glasovima i rečima, zvucima iz prirode i oglašavanjem životinja, „Progovorilica“, „Slovarčić Bukvarčić“, „Pričanka“, „Mali Bukvar“, edukativne igre…)
Radimo i postupmo (od lakšeg ka težem) uz očigledna sredstva koja stimulišu čula (vida, sluha i dodira) i sa što više konkretnih pojmova. Koristimo slike, slagalice, igračke od različitih materijala raznih oblika, boja i veličina.
Program sadrži okvir terapijsko-dijagnostičih procedura kojima se ciljano deluje na poremećaj verbalne komunikacije i obuhvata:
- Utvrđivanje govorno-jezičkog statusa (Logopedska dijagnostika)
- Razvoj psiholingvističke osnove za govor (Razvoj auditivne i vizuelne percepcije, memorije i diskriminacije, prostorno-vremenske orijentacije, pažnje, grube i fine motorike)
- Razvoj pasivnog govora (unutrašnji govor, odnosno, shvatanje govora)
- Razvoj i korekciju aktivnog govora (ekspresivni govor; kod nedostatka govora nedovoljno razvijenog govora, eholaličnog govora)
- Razvoj i korekciu fonetske strane (pravilan izgovor glasova)
- Korekciju ritma i tempa govora (mucanje, brzopletost govora, patološki spor govor)
- Korekciju čitanja i pisanja
- Razvoj i korekciju govora kod dece sa oštećenjem sluha
Logopedske vežbe kao dopunski oblik rada sa decom sa smetnjama u razvoju izvode se tokom cele školske godine počev od septembra do juna. Prvi mesec je mesec opservacije, dijagnostike i selekcije učenika za individualni logopedski rad, zatim se prema utvrđenim planovima (IOP) i programima rada nastavlja sa logopedskim vežbama.
Organizacija logopedskih vežbi zasnovana je na principu „jedan učenik – jedan plan“ čime je omogućena veća radna efikasnost i mogućnost terapijskog delovanja na konkretni problem (svakog učenika pojedinačno). U skladu sa tim, program rada logopedskih vežbi ne sadrži opšte i specifične programe vežbanja, već je dat samo globalni okvir vežbovnih sadržaja, bez mesečne operativne razrade konkretnih vežbi. Logopedske vežbe se izvode individualno ali nije isključeno ponekad raditi i u grupi sa dva ili više deteta (onda kada je to poželjno zbog specifičnosti poremećaja).
Program rada
- Planiranje i programiranje rada
- Neposredan rad sa učenicima
- Saradnja sa stručnim saradnicima i nastavnicima
- Saradnja sa roditeljima
- Rad u stručnim organima škole
- Stručno usavršavanje